
24.07.08. – cetvrtak
Juce smo uzeli raspored po kojem je trebalo sve da se odvija. Naravno da nije. Nama Srbima je to apsolutno poznato i normalno, jel da? Danas je prvi trening trebao da pocne u 10, ali naravno da je kasnio dobrih sat- sat i 15 min. Iskusni Pluca je to znao, tako da smo taman i dosli na pocetak tih treninga. Niza grupa je imala trening sa Peixinhom radeci na distanci u rodi. Visa grupa (od zelenog pa na vise) je radio Mestre Dor, sjajni cikica, angolero, nevidjeni zezant i veseljak od nekih 60-ak godina, ako ne i vise.


Posle dva sata treninga, imali smo pauzu za rucak od nekih tri sata koju smo proveli na plazi. Naravno, Kopakabani. Jeste, Ivan se i ovde kupao, ne morate da predpostavljate. :) Iako je danas bilo nesto hladnije, uzivali smo lezeci na pesku. Neko je i dremnuo.

Nakon pauze, ponovo treninzi od sat i po- dva. Beli i zuti su imali u manjoj zatvorenoj sali trening sa Mestre Itamarom i kazu da je odrzao dosta dobar trening, ali da je bio uzasno tezak za shvatiti i raditi. U drugoj sali sa narandzastima, sivima i plavima je radio Mestre Toni Vargas. I ovoga puta ostao je dosledan odlicnom objasnjavanju Jogo de Dentro-a kombinujuci ga sa Regionalom. Zaista sjajan trening koji mnogo objasnjava. Sa visim pojasevima od plavog je radio Mestre Peixinho na distanci i tzv. preskakanju u rodi.



Nakon sto smo se svi lepo zagrejali i fino crkli, usledila je roda na plazi, odnosno trotoaru izmedju dva kolovoza u sred Kopakabane! Bile su tri velike rode sa svojim baterijama i joooj... Sta smo sve videli. Pa mi treniramo balet u odnosu na njih! Ljudi, fajt fajt fajt fajt fajt fajt fajt... Samo su sevala martela, kisade, armade! Nije bitno da li si musko ili zensko. Idemooo!!! A devojke! Ne daj boze da je popreko pogledas. Sve od plavog pa na vise devojke i zene peglaju sve i svakog u rodi! Naravno, bila je i supruga cenjenog Mestre Peixinha koja ima zeleni pojas i, kukuuuu... Stvarno je zenski Peixinho. Ne znam samo sta ce biti nakon 5 godina. Profesionalni ubica lepog lica. Ne znajuci da je to mestreova zena, Paja je prokomentarisao kako je mnogo dobra cica. Sreca pa smo bili u kolima i niko ga sem nas nije ni cuo. Pulmao je samo procistio grlo i rekao “Ne d’o bog da to kazem mestreu!” Od tada vise ne komentarise cice. :)





Po povratku kuci, zaspali smo cim smo ugledali jastuke...
No comments:
Post a Comment